I što kad se sve ostavi?
Čovjek pred Isusom sve ima: imanje, uredno obdržavanje Božjih zapovijedi… Ipak, nešto mu manjka, osjeća nekakav nemir, traži… Želi čuti je li život koji živi pravi život ili nije? On želi istinu, a hoće li biti u stanju podnijeti je? Duhovnost nije bezopasna pustolovina. U Isusu naslućuje izvrsnoga učitelja: »Što mi je činiti da baštinim život vječni?« Poznaje svoju vjeru, zna da se život baštini, a ne zarađuje; ne može se zaslužiti. Ipak, svjestan je da treba nešto činiti – treba se ispravno postaviti prema daru i dolično ga primiti. »Što mi je činiti?« Isus mu nabraja zapovijedi, ali ne navodi prve tri! Dovoljna je ljubav prema čovjeku, jer ako netko ne ljubi ljude koje vidi, kako bi mogao ljubiti Boga koga ne vidi? Kako se može ljubiti Boga a ne dijeliti s njim ono što čini za ljude?
