(1195.-1231.)
Sv. Antun Padovanski rodio se 1195. godine u Lisabonu, glavnom gradu Portugala. Krsno mu je ime bilo Fernando Martins de Bulhões. Ostavivši svijet i stupivši u red sv. Franje, dobio je ime Antun, a jer je umro u talijanskom gradu Padovi i tu počivaju njegovi ostaci, dobio je naslov Padovanski. U rodnom Portugalu je štovan kao (Santo António de Lisboa) .
Njegovi roditelji, otac Martin i majka Marija, bili su plemićkog koljena, no kako su bili pravi bogobojazni kršćani, više su cijenili krjepost nego plemstvo. Krjepost, to pravo duševno plemstvo, koja nas sve više čini sličnima Bogu, nastojali su da svome sinu ucijepe u srce revnije nego išta drugo. Mladi Ferdinand u ranoj svojoj mladosti učio se znanju i nabožnom životu u svećenika stolne lisabonske crkve. Već u petnaestoj godini odlučio je posvetiti se Bogu, pa stupi u samostan Augustinaca kraj Lisabona. Budući da radi čestih posjeta rodbine nije mogao naći pravi mir i u miru Boga svoga, kako je želio, premjeste ga na njegovu molbu u Koimbru u samostan sv. Križa istih redovnika. Koliko je god nastojao svim marom, da što više znanja steče iz knjiga sv. Pisma i crkvenih Otaca, toliko je opet svom dušom bio prionuo uz usrdnu molitvu i samozataju. Nakon osam godina svoga boravka u Koimbri zarediše ga za svećenika.
Sveti Florijan – rođen je u današnjoj Gornjoj Austriji. Bio je rimski vojnik, časnik, a početkom 4. stoljeća veteran vojske. Za Dioklecijanova progona zarobiše 40-tak vojnika kršćana, a iz solidarnosti s njima Florijan se prizna kršćaninom. Bio je zarobljen te bačen s kamenom o vratu u rijeku (danas Enns). Tijelo mu je čudesno isplivalo u nekoj pećini te ga kršćani dostojanstveno sahraniše. Danas je na tom mjestu glasoviti benediktinski samostan St. Florian. Štovanje mu se proširilo po srednjoeuropskim zemljama. Napose ga štuju vatrogasci kao svoga zaštitnika, utječu mu se pobožnici i u vremenitim nepogodama. Sveti Florijan je drugotni zaštitnik Zagrebačke nadbiskupije.
