Jedno od nesnosnih zala, što tište današnjeg čovjeka, je pretjerana buka. Ne samo da mu je zagađen zrak, zagađena voda, otrovano tlo, nego nema mira ni na ulici, ni na radnom mjestu, u kući, na zabavi. Bruje motori u zraku i na cestama, buče zvučnici, radio aparati, vika i galama je na javnim mjestima. Zalud pokušava bježati u prirodu, u planine, šume, na morske žalove jer i tamo će ga pratiti tranzistori, automobili, avioni, gliseri, razni ansambli s bubnjevima, saksofonima, tru¬bama, gitarama i ostalim sredstvima za pravljenje buke. Ne kaže uzaludno anegdota, da je na sinčićevo pitanje: »Tata, što su imali ljudi dok nije bilo radija, televizije, automobila i motora?«, tata samo bolno uzdahnuo i rekao: »Mira, sinko moj, mira!«
Ovom današnjom bučnom vremenu kao da ne odgovaraju riječi koje čujete u današnjem evanđelju i s kojima je po evanđelistu Luki sveti Ivan Krstitelj započeo svoje pro¬povijedanje: Glas vapijućega u pustinji Ivan Krstitelj je pro¬povijedao u pustinji, u samoći. Do mnogih nije dopro njegov glas, jer je zamro u pustinjskoj tišini.
Današnji glas Kristovih vijesnika nije glas vapijućeg u pustinji, nego glas vapijućega u vrevi i buci. Taj glas opet mnogi ne čuju, jer se gubi u zaglušnom vrtlogu današnjeg života. Čovjek se već toliko priučio na buku da kada i ostane sam, otvara radio aparat, tranzistor, da mu svira, govori, da mu razbije samoću.
Jednako je to zlo, kao i ono prvo. Čovjek u toj buci ne čuje drugoga, ne čuje sebe, ne čuje ni glasa Božjega. Mnogi i hotimično traže buku, samo da zatome glas savjesti, zov Božji. Bježe od samoga sebe.
Stani, čovječe, smiri se malo. Zato je Crkva uvela u adventu zornice, da se čovjek pribere, da zađe u svoju nutrinu prije nego što počne dnevna buka i trka. Tu ćeš u tišini čuti šapat svoga srca, glas svoga Stvoritelja. Kako je krasno opisan u Knjizi kraljeva susret Ilije proroka s Bogom Jahveom: »Glas mu reče (Iliji): Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi. Pred Jahveom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru. Poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora; tada mu progovori glas (Jahvin)« (l Kr 19,11-12).
Comment
