Za nekoliko dana ugledat ćemo Gospodina u jaslicama. „Njega su proroci objavili, Blažena Djevica ga je čuvala neizrecivom majčinskom ljubavi, Ivan je proglasio njegov dolazak i pokazao ga je ljudima. I nas Gospodin poziva da pripremimo s radošću njegov dolazak i pokazao ga je ljudima, kad dođe neka nas nađe budne u molitvi, pjevajući mu hvalospjev.“ (Iz Predslovlja Došašća II) Tako pjeva Crkva iščekujući rođenje Spasitelja.
A po završetku blaženog vremena došašća Crkva pozdravlja svoje vjerne ovim riječima: „Radujmo se svi u Gospodinu, jer se svijetu rodio Spasitelj! Danas je istinski mir s neba k nama sišao!“ (Ulazna pjesma mise polnoćke) Svitanje zore iščekivanja je predokus onog slavnog svjetla, koje obasjava betlehemsku štalicu naše nutrine. Isus, Marija i Josip u onoj slavno obasjanoj noći bili su sami. Bog je učinio da k betlehemskom prijestolju pristupe jednostavni ljudi, nekoliko skromnih pastira koji se neće čuditi što Mesija leži u jaslama, povijen u pelene. Bog je htio da pastiri budu prvi glasnici onoga što su čuli i vidjeli. O njima govori Pismo: „Narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku.“ (Iz 9, 2)
Isus se isto tako i nama objavljuje u običnim događajima i potrebna je ista ta jednostavnost i poniznost kako bismo stigli do njega. Budimo pažljivi i otkrijmo Isusa u jednostavnosti onoga što je uobičajeno i neupadljivo, povijenog u pelene i položenog u jasle! Svaki čovjek dobre volje koji s jednostavnošću srca prepozna Gospodina, želi ga još više upoznati, boraviti s njim, da može posvjedočiti s učenicima iz Emausa: „Nije li gorjelo srce u nama…“ (usp. Lk 24, 32)
Naravno, pastiri nisu krenuli na put bez darova za novorođenče. Ni mi ne možemo poći u betlehemsku štalicu bez dara! Koji bi bio najljepši dar našem Gospodinu? Sigurno naša predanija, čišća i radosnija duša. A On bi nam darovao jedan svoj najljepši dar: božansko sinovstvo.
