Da bismo izbjegli oholost treba otvoriti srce poniznosti a do poniznosti se nikada ne stiže bez poniženja.

Poniženje samo po sebi nije mazohizam, a poniženje podneseno i pretrpljeno uime evanđelja čovjeka čini sličnim Bogu, rekao je Papa u homiliji na jutrošnjoj misi u domu svete Marte, pozvavši kršćane da nikada ne gaje osjećaje mržnje, već da si daju vremena da otkriju u sebi osjećaje i stavove koji se sviđaju Bogu: ljubav i dijalog.

Kada u sebi gajimo mržnju ona će nužno izbiti na vidjelo u obliku napada, uvrede a tim lošim osjećajima koje gajimo prema drugima, borimo se protiv Boga, dočim Bog ljubi druge, voli sklad, voli ljubav, voli dijalog, voli zajedništvo. Zaustavimo se, pozvao je Papa, i dajmo prostora Duhu Svetome da nam pomogne naći pravi put, put mira. U tome presudnu važnost ima poniznost, pa i poniženje, po kojem, ističe Papa, čovjek biva sličan Isusu. A to je nešto na što ni ne mislimo. Da bismo izbjegli oholost treba otvoriti srce poniznosti a do poniznosti se nikada ne stiže bez poniženja. Da bi se to shvatilo potrebna je milost za koju moramo moliti Boga.
To je milost nasljedovanja Isusa. Nju svjedoče ne samo današnji mučenici već i toliki muškarci i žene koji trpe poniženja svakodnevno i za dobro svoje obitelji i zatvaraju svoja usta, ne govore, podnose iz ljubavi prema Isusu.

I to je svetost Crkve, ta radost koju daje poniženje, ne zato što je poniženje nešto lijepo, ne, to bi bio mazohizam, ne: već zato što tim poniženjem nasljeduješ Isusa.

Postoje dva stava: stav zatvorenosti koji te dovodi do mržnje, srdžbe, do toga da želiš ubiti druge te stav otvorenosti Bogu na Isusovu putu, na kojem podnosiš poniženja, pa i ona teška, s onom nutarnjom radošću jer si siguran i znaš da si na Isusovu putu, rekao je Papa u homiliji.

IKA | Bitno.net

Molitva baka, djedova i drugih starijih osoba, veliki je dar i bogatstvo za Crkvu! – rekao je Papa Franjo jutros na općoj audijenciji na Trgu Sv. Petra, nastavljajući prošlotjednu katehezu o bakama, djedovima i ostalim starijim članovima obitelji i društva, progovarajući o vrijednosti i važnosti njihove uloge u obitelji.

Prvo je istaknuo činjenicu da u suvremenom društvu postoji težnja za isključenjem starijih osoba, što Gospodin nikad ne čini – štoviše poziva nas da ga nasljedujemo u svakoj životnoj dobi; utoliko i starost sa sobom nosi svoju milost i poslanje; ona je stvarni Božji poziv – smatra Papa.

Još nije vrijeme da se izvuku vesla – nastavio je – budući u ovom razdoblju života, različitom od prethodnih, trebamo biti dojsetljivi jer naše društvo nije ni moralno ni duhovno spremno priznati mu stvarnu vrijednost. Nekoć zapravo nije bilo uobičajeno imati toliko vremena na raspolaganju, što je danas još više naglašeno. Bogu hvala, ne nedostaje nam svjedočanstava svetaca i svetica! – kazao je.

Continue reading

Poznavali su ga svi koji su živjeli u Vatikanu – od klerika, švicarskih gardista do prodavača, ali i hodočasnika. Mnogi od njih pozivali su ga na jutarnju kavu ili ručak, kupovali mu hranu. Njegovo ime je Willy Herteleer, a ostat će zapamćen kao prvi beskućnik pokopan u srcu Vatikana – na Teutonskom groblju, rezerviranom za mnoge ‘važne osobe’ s njemačkog govornog područja koji su živjeli u Rimu ili Vatikanu.

– Više od 25 godina dolazio je na misu u 7 sati. Bio je vrlo otvoren čovjek i imao je mnogo prijatelja. Često je razgovarao s mladima. Govorio im je o Gospodinu, o Papi, pozivao ih na euharistiju koju je nazivao ‘svojim lijekom’. Bio je bogat čovjek velike vjere  – kaže župnik Sv. Ane o. Bruno Silvestrini koji je Willyja svakodnevno viđao na Trgu sv. Petra.

No jednoga dana Willy je nestao. Nitko nije znao gdje je. Mnogi koji su ga poznavali krenuli su u potragu za njim. Trag je vodio do bolnice Svetog Duha u kojoj je završio nakon što su zabrinuti prolaznici pozvali hitnu pomoć vidjevši nepoznatog čovjeka kako leži na cesti. Umro je 12. prosinca, ali tijelo je skoro mjesec dana ostalo u bolnici jer ga nitko nije mogao identificirati.

Continue reading

Da bismo susreli Boga i bili svjesni svojega kršćanskog identiteta, moramo „biti u hodu“, a ne „upokojeni“ to jest ravnodušni ili nezainteresirani kršćani – istaknuo je papa Franjo na jutarnjoj misi u Domu sv. Marta.

Na temelju današnjeg čitanja iz Knjige postanka, o stvaranju čovjeka na „sliku Božju“, Papa je promišljao o ispravnom i pogrešnom shvaćanju kršćanskoga identiteta i Boga.
Božju sliku nećemo naći na računalu ili u enciklopediji, već je možemo naći samo „u hodu“. „Sjedeći kršćani; upokojeni kršćani neće spoznati Božje lice; ne poznaju ga“ – ustvrdio je Papa. Za biti u hodu, potreban je „onaj nemir kojeg je sam Bog stavio u naše srce“ i koji nas „potiče da ga tražimo“.

Continue reading

Ali da ne bih svojatao spasenje, sam sebe moram pitati govorim li i naviještam vjeru; govorim li i širim nadu; vršim li, govorim i širim djelotvornu ljubav? Ako se ne govori u nekoj zajednici, ako jedan drugomu ne pomaže u tim krepostima, onda pripadnici te zajednice svojataju vjeru

Novim putom koji je otvorio Isus ne idu oni koji svojataju vjeru, zatvarajući se u elitne skupine koje preziru druge – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na današnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta.
Komentirajući čitanje iz Poslanice Hebrejima, Papa je rekao da je Isus „novi i živi put“ kojim moramo ići „slijedeći njegovu volju“. Ima pogrešnih oblika kršćanskoga življenja; postoje „mjerila da se ne slijede pogrješni načini življenja, a jedan od njih je svojatanje spasenja“ – istaknuo je Sveti Otac.

Continue reading