Korizmeno vrijeme je vrijeme milosti i spasenja, vrijeme obraćenja
i molitve, vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga. Korizma je vrijeme,
u kojem pokušavamo intenzivnije steći dobre navike, a osloboditi se onih loših. Poneki odustaju i prije nego što započnu. Ovo vrijeme je vrijeme milosti i daje nam snage da ne odustajemo. Vrijeme korizme ne znači samo manje jesti i piti ili pak uopće manje zahtijevati i trošiti za sebe. Smisao je: Trebamo postati slobodni i zdravi; pronaći samoga sebe; uvježbati i ostvariti ono, što smo po krštenju postali: novi ljudi, djeca Božja u kojima se očituje Krist. Korizma je vrijeme posta i odricanja – želiš li postiti?
– Posti od neljubaznosti. Budi susretljiv prema drugima i prema samom sebi.
– Posti od srditosti i moli: „Isuse blaga i ponizna srca, učini srce moje po srcu svome.“
– Posti od gunđanja i nezadovoljstva. Otvori oči za sve dobro koje te okružuje i raduj mu se.
– Posti od gorčine i budi zahvalan za ono što imaš.
– Posti od nestrpljenja i pretjeranih očekivanja i prihvati ljude kakvi jesu.
– Posti od pesimizma,traži i nalazi pozitivne stvari i događaje oko sebe.
– Posti od pustih i nepotrebnih briga i usudi se imati povjerenja uBoga.
– Posti od jalove kritike i učini nešto konstruktivno.
– Posti od ogovaranja i otkrij Isusa koji živi u ljudima.
– Posti od sebičnosti i otvori se svojoj okolini.
– Posti od osvetoljubivosti i pruži ruku pomirnicu.
– Posti od nepotrebnih riječi. Saslušaj druge.
– Posti od želje za posjedovanjem i raduj se postojanju.
– Posti od ponavljanja pobožnih riječi i uroni umolitvu.
– Posti od oholosti i otkrij vrijednost ljudi koji te okružuju.
– Posti od nepravde i otkrij radost pravednosti.
– Posti od iskorištavanja drugih i cijeni tuđi rad po njegovoj pravoj vrijednosti.
– Posti od lijenosti i učini nešto za društvo u kojem živiš.
– Posti od neumjerenosti i svedi svoje potrebe na razumnu mjeru.
– Posti od bludnosti i otkrij ljepotu dostojanstva svoga i tuđeg tijela.
– Posti od škrtosti i otvori srce za potrebe onih koji imaju manje od tebe.
– Posti od zavisti i veseli se tuđoj radosti.
– Posti od površnosti i savjesno se posveti onomu što radiš.
– Posti od laži i otkrij ljepotu istine. Ona će te osloboditi.
– Posti o kruhu i vodi. To će ti sigurno pomoći.
– Čini drugomu što je tebi drago da ti drugi čini. Ljubi Boga nadasve. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe. Tada će ti korizma donijeti ploda.
Sveti Pavao nas poziva: „Evo sad je milosno vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka! Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat- ne samo za ljude Korinta, nego i za vas i za mene – danas. Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti biti svjestan toga i za to se odlučiti!
Category Archives: DUHOVNI KUTAK
Pepelnica ili Čista srijeda
Pepelnicom ili Čistom srijedom započinje korizma (četrdesetodnevnica), odnosno vrijeme od 40 dana (ne računajući nedjelje) posebnog oblika pokorničke priprave za uskrslog Gospodina. Pepelnica tako svojom simbolikom ima ne samo individualni karakter obraćenja, nego i socijalni, jer je riječ o svojevrsnom pozivu na opće obraćenje i promjenu ponašanja, odnosno odbacivanja svega onoga što nas čini manje kršćanima u izvornom smislu i prianjanje uz sve ono pozitivno što bi trebalo biti istinski identitet svakog kršćanina i cijele Crkve.
PRIGODNA MISAO
Molitva za Božje milosrđe
Gospodine Isuse Kriste, koji si lice Očeva milosrđa,
objavitelj njegove dobrote i tražitelj svih izgubljenih,
pogledaj smjerno na nas –
ranjene grijehom i odmetnutošću od tebe,
zaslijepljene utopljenošću u svijet
i obuzete brigama za ono što traje tek trenutak,
nevrijedan pred tvojom vječnošću.
Otvori nam srca da umijemo čuti tvoju riječ milosrđa
i osjetiti snagu tvojih milosrdnih djela,
jer samo otvorena srca možemo primiti
dar ljubavi i radovati se u njoj.
Ti nas, Gospodine, pohađaš milosrđem,
jer samo po Očevu milosrđu i njegovoj očinskoj sućuti
možemo iznova stati na prag njegova doma
i iskati zagrljaj njegove ljubavi.
Ti nas grliš ljubavlju, prije nego stupimo pred Oca,
čistiš nas od grijeha i oslobađaš svake zarobljenosti
da bismo bili dostojni njegova pogleda
i njegove ispružene ruke,
koja nas prima i uvodi u dom vječnosti.
Gospodine Isuse Kriste,
koji se ne umaraš dolaziti k nama,
uvijek iznova u svakoj našoj nevjernosti,
u svakome lutanju i zaboravu na tebe,
dođi u našu tamu i u svjetla koja zasljepljuju,
dođi u našu nijemost i buku koja zaglušuje,
dođi u osamljenost koja razara
i u zajedništva koja ne ispunjaju;
dođi da bismo spoznali što uistinu jesmo
i da bismo novim žarom žudjeli biti u tebi,
jer samo po tebi i po tvome daru istinski jesmo,
– u istini u kojoj smo stvoreni
i u zagrljaju kojim smo otkupljeni.
Dođi, Gospodine Isuse!
Blagdan koji pokazuje kako Božje milosrđe uključuje sve narode
Ako ima ijedan blagdan u ovom božićnom ciklusu koji jasno izražava sveopće Božje milosrđe, onda je to upravo svetkovina Bogojavljenja ili, kako se uvriježilo reći u puku, Tri Kralja.
Naime, ova svetkovina još od prvih stoljeća ima veliko značenje u Crkvi, te je imala jednako značenje kao sam Božić. Doista rođenje Gospodinovo u Betlehemu slavilo se kao rođenje novoga Kralja iz loze Davidove koji je trebao osloboditi svoj narod ne samo iz šaka osvajača, nego i od zla i grijeha kojeg je na razne načine bio žrtva taj isti narod. S druge pak strane svetkovina Bogojavljenja je objavljivala to isto otajstvo rođenja Sina Božjega kao dar milosti i milosrđa za sve druge narode, što je bio razlog velike radosti i zahvaljivanja Bogu za ljubav prema svim ljudima kojima je u srcu plamtjela želja za spoznajom Boga i za spasenjem kojem je on začetnik i koje od njega dolazi. Tako iz novozavjetnih svjedočanstava koja opisuju Isusovo rođenje pronalazimo da je se već od prvoga dana i pojavka na zemlji Sin Božji pokazao kao sveopći Spasitelj, poslan spasiti ne samo svoj izraelski narod, nego i narod pogana. Sjaj njegova svjetla bio je tako jak da ga nije bilo moguće zastrti niti ugasiti, kao što ga nije bilo moguće niti zatvoriti u ograničeni prostor i vrijeme. Krist je svojim utjelovljenjem tako snažno zasvijetlio da je obasjao i one daleke koji su vapili za Bogom iz svoje tame, te im je bio omogućen pristup u Božje svjetlo.
Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije
Ovaj blagdan se često zamjenjuje s događajem kada je Marija začela Isusa, ali radi se o dvije različite pojave
Za ovaj marijanski blagdan mogli bismo reći da je lijep i nepoznat. Ni mnogi “bolji” kršćani ne znaju sadržaj blagdana, ne znaju reći što se tu zapravo slavi. A oni koji “sve znaju” obično ga “tumače” po svom (ne)znanju.
I jedne i druge zbunjuje prije svega ime blagdana, sastavljeno od dviju riječi: “bezgrešno” i “začeće”. Začeće novog čovjeka je čudesni događaj, crkveno bismo rekli trenutak ljudske suradnje s Bogom u stvaranju novog bića, veličanstveni trenutak.
Bezgrešnost i grijeh su, jasno, krajnje suprotnosti, dvije inkompatibilne stvarnosti.
Kroz Došašće do Božića…
Za nekoliko dana ugledat ćemo Gospodina u jaslicama. „Njega su proroci objavili, Blažena Djevica ga je čuvala neizrecivom majčinskom ljubavi, Ivan je proglasio njegov dolazak i pokazao ga je ljudima. I nas Gospodin poziva da pripremimo s radošću njegov dolazak i pokazao ga je ljudima, kad dođe neka nas nađe budne u molitvi, pjevajući mu hvalospjev.“ (Iz Predslovlja Došašća II) Tako pjeva Crkva iščekujući rođenje Spasitelja.
U susret došašću…
Jedno od nesnosnih zala, što tište današnjeg čovjeka, je pretjerana buka. Ne samo da mu je zagađen zrak, zagađena voda, otrovano tlo, nego nema mira ni na ulici, ni na radnom mjestu, u kući, na zabavi. Bruje motori u zraku i na cestama, buče zvučnici, radio aparati, vika i galama je na javnim mjestima. Zalud pokušava bježati u prirodu, u planine, šume, na morske žalove jer i tamo će ga pratiti tranzistori, automobili, avioni, gliseri, razni ansambli s bubnjevima, saksofonima, tru¬bama, gitarama i ostalim sredstvima za pravljenje buke. Ne kaže uzaludno anegdota, da je na sinčićevo pitanje: »Tata, što su imali ljudi dok nije bilo radija, televizije, automobila i motora?«, tata samo bolno uzdahnuo i rekao: »Mira, sinko moj, mira!«
Ovom današnjom bučnom vremenu kao da ne odgovaraju riječi koje čujete u današnjem evanđelju i s kojima je po evanđelistu Luki sveti Ivan Krstitelj započeo svoje pro¬povijedanje: Glas vapijućega u pustinji Ivan Krstitelj je pro¬povijedao u pustinji, u samoći. Do mnogih nije dopro njegov glas, jer je zamro u pustinjskoj tišini.
Današnji glas Kristovih vijesnika nije glas vapijućeg u pustinji, nego glas vapijućega u vrevi i buci. Taj glas opet mnogi ne čuju, jer se gubi u zaglušnom vrtlogu današnjeg života. Čovjek se već toliko priučio na buku da kada i ostane sam, otvara radio aparat, tranzistor, da mu svira, govori, da mu razbije samoću.
Jednako je to zlo, kao i ono prvo. Čovjek u toj buci ne čuje drugoga, ne čuje sebe, ne čuje ni glasa Božjega. Mnogi i hotimično traže buku, samo da zatome glas savjesti, zov Božji. Bježe od samoga sebe.
Stani, čovječe, smiri se malo. Zato je Crkva uvela u adventu zornice, da se čovjek pribere, da zađe u svoju nutrinu prije nego što počne dnevna buka i trka. Tu ćeš u tišini čuti šapat svoga srca, glas svoga Stvoritelja. Kako je krasno opisan u Knjizi kraljeva susret Ilije proroka s Bogom Jahveom: »Glas mu reče (Iliji): Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi. Pred Jahveom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru. Poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora; tada mu progovori glas (Jahvin)« (l Kr 19,11-12).
Što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan?
Prvoga dana u studenome obilježavamo blagdan Svih svetih, a dan nakon toga još jedan važan dan – Dušni dan koji mnogi greškom nazivaju Dan mrtvih.
Što slavimo na blagdan Svih svetih, a što na Dušni dan? Što zapravo znači kada kažemo da vjerujemo u »općinstvo svetih«?
Prvoga dana mjeseca studenoga svake godine slavimo blagdan Svih svetih. Tog dana slavimo one svece i svetice koje je Crkva proglasila svetima, kao i one koji nisu proglašeni svetima, ali su svojim životom ostvarili ideal kršćanskog života te su njihove duše ušle u kraljevstvo Božje pošto su nakon smrti njihove krsne haljine ubijeljene u krvi Jaganjčevoj.
‘Ljubav je Božja slabost’ kaže papa Franjo
PROPOVIJED IZ DOMA SV. MARTE
Nije da smo mi pobjednici nad našim neprijateljima, nad grijehom. Ne – mi smo toliko vezani na ljubav Božju, da nijedna osoba, nijedna moć, nijedna stvar nas neće moći rastaviti od te ljubavi.
Bog može samo ljubiti; on ne osuđuje. Ljubav je „njegova slabost“ i „naša pobjeda“ – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marta. U prvome čitanju, sveti Pavao objašnjava da su kršćani pobjednici: „Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?“ Čini se – rekao je Papa – da kršćanin ima u rukama snagu sigurnosti pobjednika, kao da je to njegovo svojstvo. Gotovo da bi kršćani mogli na trijumfalistički način reći: „Sada smo mi šampioni!“ Međutim, mi imamo pobjedu zato što nas „ništa ne može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.
8 molitava na latinskom jeziku koje bi svaki katolik trebao znati
Latinski jezik je univerzalni i službeni jezik Crkve. Stoljećima se koristi kao liturgijski jezik i kao molitveni jezik. Svjedočili smo liturgiji na latinskom kada je papa Benedikt bio u posjetu Hrvatskoj. Sva velika međunarodna liturgijska slavlja ili se vrše na latinskom jeziku ili uključuju dijelove i molitve na latinskom.
