Čepin, 07.prosinca 2015.godine
Kroz Došašće do Božića…
Za nekoliko dana ugledat ćemo Gospodina u jaslicama. „Njega su proroci objavili, Blažena Djevica ga je čuvala neizrecivom majčinskom ljubavi, Ivan je proglasio njegov dolazak i pokazao ga je ljudima. I nas Gospodin poziva da pripremimo s radošću njegov dolazak i pokazao ga je ljudima, kad dođe neka nas nađe budne u molitvi, pjevajući mu hvalospjev.“ (Iz Predslovlja Došašća II) Tako pjeva Crkva iščekujući rođenje Spasitelja.
Bdjenje uoči prve nedjelje došašća
Čepin, 30.studenog 2015.godine
U župi Presvetog Trojstva Čepin1 , u subotu 28.studenog 2015.godine u 20,00 sati, upriličeno je bdjenje uoči prve nedjelje došašća. Bdjenje je započelo pjesmom „Padaj s neba roso sveta“ da bi se nastavilo igrokazom koji su priredili krizmanici. Igrokaz pod nazivom „Svjetlo nade“ na simboličan je naziv pokazao da „svjetlo nade“ nikada se ne smije ugasiti. Ono označava nadu, promjenu na bolje, da ćemo se svi moći radovati i smijati, da će svaki svakom pružiti ruku mira. To „svjetlo nade“ (upaljena svijeća), na kraju igrokaza upalilo je prvu svijeću na adventskom vijencu. Nakon paljenja prve svijeće, vlč.Anđelko Cindori posvetio je adventski vijenac, a ministranti su sa prve adventske svijeće upalili svijeće svim vjernicima u crkvi koji su iste ponijeli svojim kućama. Sa tih svijeća paliti će se svijeće na adventskim vijencima u svojim domovima i obiteljima. U svojoj homiliji vlč.Cindori se osvrnuo na današnje evanđelje. „ U velikom smo iščekivanju. Marljivo berimo cvijeće dobrih djela, jer će Gospodin sigurno doći i nas sigurno neće previdjeti. Neka nam ovo vrijeme Došašća bude prilika da budemo budni, da se uspravimo i predanom molitvom radimo na svome spasenju.“ rekao je na kraju svoje homilije vlč.Cindori. Bdjenje je završilo pjesmom „ Poslan bi anđeo Gabrijel“. (Sabo J./Tonkovac B.)
Nedjelja Krista Kralja u župi Presvetog Trojstva Čepin 1
Čepin, 22.11.2015.godine
U župi Presvetog Trojstva Čepin 1 , 22.studenog 2015.godine proslavljena je nedjelja Krista Kralja. „Približavamo se kraju mjeseca studenoga koji je zapravo početak vremena iščekivanja i pripreme koji nam dolaze s prvom nedjeljom došašća. Istovremeno dok čekamo dolazak našega Spasitelja, krećemo u veliku akciju pripreme srca, misli, djela na koje nas Došašće poziva. Prigoda je to da širom otvorimo vrata svoga života i prihvatimo Krista“ rekao je vlč.Cindori u pozdravu na početku misnog slavlja. Umjesto današnje homilije upriličen je igrokaz koji su priredili vjeroučenici 1, 2 ,3 razreda. Već tradicionalno, na nedjelju Krista Kralja caritas župe Presvetog Trojstva organizira prodaju kolača koje su spremile naše župljanke. Sav prihod namjenjen je siromašnim obiteljima naše župe. Prema okružnici nadbiskupa, održani su i izbori za članove župnog ekonomskog vijeća. Od ukupno 12 kandidata na listi biralo se 6 kandidata koji će u slijedećem petogodišnjem razdoblju biti članovi ekonomskog vijeća župe. (Sabo J./Tonkovac
NEDJELJA BRAČNIH JUBILEJA
Čepin 15.studenog 2015.godine
U župi Presvetog Trojstva Čepin 1, na 22.nedjelju kroz godinu proslavljena je nedjelja bračnih jubileja. Ukupno 16 bračnih parova-jubilaraca sudjelovalo je na misnom slavlju. Najstariji slavljenici imaju 50 godina bračnog zajedništva a to su Marko i Ruža Matijević, zatim 40 godina bračnog zajedništva Ante i Darinka Tolj, 35 godina bračnog zajedništva Antun i Lucija Filipović, Stjepan i Anica Pervan, Anđelko i Dragojka Babić, Jandrija i Dubravka Topalović, 30 godina bračnog zajedništva Stjepan i Ksenija Nađ, Rosa i Ivan Nađ, 20 godina bračnog zajedništva Slavko i Slavica Verinac, Marica i Đuro Bratić, 10 godina bračnog zajedništva Zdravko i Ivana Babić, Damir i Marijana Majić, Boris i Irena Pipek, Andrija i Marija Bagarić i sa 5 godina bračnog zajedništva Dino i Marija Krstanović i Vladimir i Monika Tovarović. Misno slavlje je predvodio vlč.Anđelko Cindori koji se u svojoj homiliji osvrnuo na sva iskušenja koja se danas stavljaju pred brak kao zajednicu muškarca i žene: istospolni brakovi, veliki broj rastavljenih, zajednički život bez sakramenta braka. „Zato gledajmo svjedočanstvo bračnih drugova koji zajedno s nama slave ovu svetu misu i divimo se njihovoj trajnoj ljubavi. Neka nam , braćo i sestre, u našem nestalnom i promjenjivom životu, Božja nepromjenjiva ljubav i njegova riječ uvijek budu stalan oslonac, rekao je na kraju homilije vlč.Cindori. Nakon molitve vjernika , na oltar su prineseni kruh-hostije, cvijet u lončanici, zaručničko prstenje, vino i obrednik ženidbe i križ. Na kraju misnog slavlja svi „jubilarci“ zajedno su izmolili molitvu za obitelj.(Sabo J./Tonkovac B.)
U susret došašću…
Jedno od nesnosnih zala, što tište današnjeg čovjeka, je pretjerana buka. Ne samo da mu je zagađen zrak, zagađena voda, otrovano tlo, nego nema mira ni na ulici, ni na radnom mjestu, u kući, na zabavi. Bruje motori u zraku i na cestama, buče zvučnici, radio aparati, vika i galama je na javnim mjestima. Zalud pokušava bježati u prirodu, u planine, šume, na morske žalove jer i tamo će ga pratiti tranzistori, automobili, avioni, gliseri, razni ansambli s bubnjevima, saksofonima, tru¬bama, gitarama i ostalim sredstvima za pravljenje buke. Ne kaže uzaludno anegdota, da je na sinčićevo pitanje: »Tata, što su imali ljudi dok nije bilo radija, televizije, automobila i motora?«, tata samo bolno uzdahnuo i rekao: »Mira, sinko moj, mira!«
Ovom današnjom bučnom vremenu kao da ne odgovaraju riječi koje čujete u današnjem evanđelju i s kojima je po evanđelistu Luki sveti Ivan Krstitelj započeo svoje pro¬povijedanje: Glas vapijućega u pustinji Ivan Krstitelj je pro¬povijedao u pustinji, u samoći. Do mnogih nije dopro njegov glas, jer je zamro u pustinjskoj tišini.
Današnji glas Kristovih vijesnika nije glas vapijućeg u pustinji, nego glas vapijućega u vrevi i buci. Taj glas opet mnogi ne čuju, jer se gubi u zaglušnom vrtlogu današnjeg života. Čovjek se već toliko priučio na buku da kada i ostane sam, otvara radio aparat, tranzistor, da mu svira, govori, da mu razbije samoću.
Jednako je to zlo, kao i ono prvo. Čovjek u toj buci ne čuje drugoga, ne čuje sebe, ne čuje ni glasa Božjega. Mnogi i hotimično traže buku, samo da zatome glas savjesti, zov Božji. Bježe od samoga sebe.
Stani, čovječe, smiri se malo. Zato je Crkva uvela u adventu zornice, da se čovjek pribere, da zađe u svoju nutrinu prije nego što počne dnevna buka i trka. Tu ćeš u tišini čuti šapat svoga srca, glas svoga Stvoritelja. Kako je krasno opisan u Knjizi kraljeva susret Ilije proroka s Bogom Jahveom: »Glas mu reče (Iliji): Iziđi i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi. Pred Jahveom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru. Poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora; tada mu progovori glas (Jahvin)« (l Kr 19,11-12).